среда, 13. септембар 2017.

ovo vreme

Nije ovo vreme drugačije, mi smo.


primetila sam da se malo smejemo a trebalo bi češće
sin me skoro razveselio kad je rekao, mama vidi ovi paradajzovi koliki su...
e ti paradajzovi su mi ulepšali dan, tako sam odlučila da počnem sa skupljanjem bisera svoje dece, jer ona brzo rastu, menjaju se, postaju ozbiljni a sve manje deca, a ja ne bih želela da postanu odrasli jer onda neću imati sa kim da se smejem!
A ćerka mi je postavila pitanje, da li devojčica koja je Grkinja ali je mala, ume da priča grčki bolje  jezik od nekog tamo odraslog čoveka, koji je počeo tek da uči grčki jezik?
Svašta nešto lepo može čovek da nauči od maloh ljudi, oni su predstavnici ovog vremena, mi smo tu nemi posmatrači i ponekad se pitam ko je stariji i ko pametniji?
U moru svega što se dešava oko nas, deca nose breme vremena u kome žive, da li ćemo kupiti mobilni telefon detetu kad krene u prvi razred? Ali neke njene drugarice će dobiti mobilni, kako ćemo to opravdati što smo drugačiji, kako ćemo lepo i razumno to objasniti?
Mi smo satkani od boja, duginih vedrih i tamno nebeskih, naša čula još uvek nisu sasvim tupa, srećom naše oči gledaju i ono što se videti ne može.
Vidim da neki žele da sruše postojeći sistem vrednosti, žele da oduzme detinjstvo našoj deci, čujem da deca imaju sve više prava, vidim da smo mi svet koji propada...

Нема коментара:

Постави коментар